U zadnjem kutku svoje dnevne sobe,
Dje nemoze doprjeti nepozvani pogled,
Na dnu svojih perpunih vetrina,
Krijes slatku fasciklju s natpisom Intima,
Medju slikama tebi dragih lica,
Dje cuvas svoje spomene i pisima,
Sve u formi poezije, stiha,
Nalazise moja ljubav tiha.
To su pjesme nikad objavljene,
Napisana zbog voljene zene,
Al datumi nanjima su stari,
Vec odavno nema novih stvari,
Jer mjesto pojezije iz visina,
Iz men izlazi samo tuga i gorcina,
I misao sto sreci nesmje,
Ko te kara nek ti pise pjesme!!!!!
Htijobih da budem gospodin,
I izbjegnem reakcije bjesne,
Ali recu kao pravi primitivac,
Ko te kara nek ti pise pjesme!!!!!
Znam da slusas moje nove ploce,
Sanjima se branim od samoce,
I ubacim nesto da zecne,
Ko te kara nek ti pise pjesme!!!!
Posted at 02:57 pm by sunella
